петак, 11. април 2014.

Roditeljstvo

Ok, pisacu vam o necemu sto mi zapravo zaokuplja ceo zivot-majcinstvo. Ali nemojte se varati, bice ovde i mnogo mnogo drugih tema, nisam ja samo jedna majka i tacka, toliko, ne, ne. Dakle, ja sam mama jednog jako zivahnog malog trogodisnjaka. Kroz svoj zivot i iskustvo koje sam stekla za ove tri godine pokusacu da vam olaksam, koliko god je u mojoj skromnoj mogucnosti, divan celozivotni (jel se tako kaze) posao.
Dakle, kao sto sam rekla, imam trogodisnjeg zivahnog sina. Kazemo zivahnog onda kada zapravo mislimo NEMIRNOG ali ako malo bolje sagledam i nije bas toliko besan koliko recimo znam da moze biti iz iskustva drugih meni znanih majki. Zapravo je dete najbesnije, najnemirnije kada mu je dosadno i kada mu se spava, pa razmislite i mi sami smo takvi. Mi znamo da to sakrijemo, ili ne, ali deca ne nikako jer jos uvek, makar u ovom periodu, nemaju tu potrebu da skrivaju osecanja, sto je ok zapravo. Sta se recimo desava kada se vasem detetu spava i besno je a recimo da niste kuci?! Ok ovo mi se desilo xy puta, poludi kad vam kazem, ali ok je ima resenja. Za sve postoji neko resenje. Ono sto ja radim je ili mu skrecem paznju na svet oko sebe tipa ucimo odredjene nove stvari (kako se odredjena stvar izgovara na nekom drugom jeziku) ili jednostavno radimo ono sto on voli (brojimo na engleskom, pevamo pesmice). Pokusajte i vi to sa vasim malisanom, meni uspeva. Samo nikako, ni ka ko  nemojte biti nervozni, onako ocigledno besni na dete jer cete samo pogorsati situaciju, ono jednostavno ne zna sta ce sa sobom i samo i jedino mu mozete vi pomoci.
Nadam se da vam ovo moze pomoci, pokusajte svakako nemate sta da izgubite,
Do sledeceg puta, cao.

xo xo Dana 

Нема коментара:

Постави коментар